So, you think you know me now?

Have you forgotten how you would make me feel when you drag my spirit down? But, thank you for the pain, it made me raise my game. And I'm still rising, I'm still rising!

I pogledaj se sada.
Iako još ne padaš na koljena, vrlo si blizu tome. Tek sekundu udaljena je tvoja molba.
Oh, da. Potrebna sam ti.
Sad sam sjajna, zar ne?
Sada nisam niti debela, niti glupa, niti ružna. Sada nisam beskorisna i sebična. Zar ne? Sada više ne okrećeš glavu od mene kada me sretneš na ulici. Čak naprotiv! Sada me pozdravljaš od srca i jedva čekaš da odemo na kavu.
I zaboravila si kako si se odnosila prema meni kao da sam smeće. I kako si grabila sve moje zasluge samo za sebe. Ili se to nikada nije niti dogodilo?
Da, draga... Možda ipak ima Boga. Pa mi sada plaćaš za sve što si mi ikada pripremila.
Hajde, tako si blizu. Zamoli me i učinit ću ti uslugu. Ja nisam poput tebe.
A to je nekada bilo tako loše.

But, who's laughing now?

x Komentari [0] x




<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Credits.^^

x Layout: Sk8Designs.^^
x Bascode: Garotaincrise

Bezimena Nitko

Žao mi je od sveg srca,
oprost vaš sad usrdno molim.
Ja sam Bezimena Nitko,
i time se ponosim!

Žao mi je što nisam poput nje,
što imam svoje mišljenje.
Žao mi je iz dubine duše,
što nisam kao vi.

Što ne pratim glupu modu
i ne zamaram se time.
Što imam svoje stavove
i ono u što vjerujem.

Žao mi je što mi je jezik drugačiji
i što znam što je istina.
I još jednom, žao mi je
što ja nisam ona.

Ja znam svoje pravo ime,
ja znam tko sam ja.
I još jednom: žao mi je,
što znam što želim od života.

I još jednom: oprostite mi svi
što mene ne razumijete vi.
Vi ne znate moje ime i stvarno nije bitno,
za vas bila sam i ostat ću; Bezimena Nitko.

Djordje Balašević

Bilo je noći kad mi je trebao netko tko ne pita ništa, a zna sve...

Lako je kad te neko ni ne zavoli. Tad samo tamna strana srca zaboli... Teško je kad za nekog jedinog i svog postaneš zrnce soli... Teško je kad tvoj neko prestane da te voli...

Snivam zemlju iz saksije... Od te zemlje, babo, meni više ne treba...

I te sam noći preplivao Dunav, dubok i strašan... Oprosti velika reko, ali ja sam morao preko...

Pod oklopom drhti košuta plaha, večno gonjena tamnim obrisima straha koja strepi i od mirnih obronaka sna...

Ma, ne idem ja ispred svog vremena. Moje vrijeme ide iza mene. U tome je nesporazum. Ipak, sačekat ću ga još malo. Još samo malo, onda odoh...

Ali, suza je kraljica. Suza je najmoćnija vodena sila. Trudeći se da to ne deluje nervozno, lupkao sam neki takt, pokušavajući nezrelo da privučem njenu pažnju. Neuspešno... Oni koji su nekad uspeli da vrate osmeh na lice na kom još ima tragova suza, znaju kako je to dobar osećaj.

I začućeš neku staru dobru nepoznatu pesmu, koju prvi put slušaš, a godinama je znaš. I zaplakaćeš, istog časa…I najzad shvatiti kako sam te voleo.

Ti si najbolja stvar koja mi se desila u životu...Klimnuo sam glavom. Znam, lutko. Jer si ti najgora koja se desila u mom. To obicno ide u paru..

Šta su reči? Kremen što se izliže, kad-tad...

Neka, samo ovu noć da izguram, sutra ću već naći dobar izgovor.